Sjećanja
27. rujna 2024 (petak)

Deset je godina kako ste otputovali. Otputovali, a ostali u meni Vašom ljubavlju, dobrotom, suosjećanjem i uvažavanjem različitosti.
"Tišina je teška, vani jesen plače, a sve nijeme stvari grli težak mrak... Soba je ledena, niz prašnjava stakla kližu kaplje teške i pobiru strah. Mrtve stvari šute, zavjesa se makla, a kroz nju je ušao vjetar kao strah..."
Vaša prisutnoat razbija sumornost, U meni misleći na Vas, u mojem postojanju što ste me svojim primjerom naučili što znači biti Čovjek.
Hvala Vam dok putujem kroz neko novo vrijeme, ali s Vama kao mojim suputnicima.
Ponosan što sam Vas imao. I još imam.

Sin ZORAN

S nama si uvijek, u svakom danu.
Zauvijek si u našim srcima.
Fališ jako.

Tvoje VAJKA i MARINA

Zauvijek s nama u našim srcima i mislima.

Sestra BLANKA s obitelji

Sjećanje na tebe uvijek prekriva kao nebo.

MAMA, TATA i SESTRE

... dvadeset dugih ljeta...
... nesta lipote i svijeta...

Sin TOMISLAV

Premalo je riječi, a previše tuge da ti kažemo koliko nam nedostaješ.

Ostat ćeš voljen i nikada zaboravljen.

TVOJI NAJMLIJI